Kad govorimo o inkontineciji, valja naglasiti da postoji više tipova ili vrsta inkontinencije. Prvenstveno, dijelimo ju na :
- urinarnu (nesposobnost kontrole mjehura,odnosno zadržavanja mokraće) i
- fekalnu (nesposobnost kontrole crijeva, odnosno zadržavanja stolice .
Nadalje, razlikujemo više tipova inkontinecije:
- Stresna (tlačna) inkontinencija – nastaje uslijed stvaranja pritiska (stresa) na mjehur ili crijevo – tipična pojava kod kihanja, podizanja teških tereta, kašlja, a može biti i posljedica porođaja, menopauze, operacija poput uklanjanja maternice ili prostate
- Hitna inkontinencija – može biti izazvana bolestima poput Parkinsonove, Altzheimerove, a može biti uzrokovana infekcijom urinarnog trakta ili nastati kao posljedica moždanog udara, zbog ozljeda ili oštećenja živčanog sustava
- Inkontinencija prelijevanja – predstavlja kapanje mokraće iz prepunog mjehura, a posljedica je oštećenja mjehura, oštećenja živaca, multiple skleroze ili oštećenja leđne moždine, te zbog problema s prostatom
- Funkcijska inkontinencija – javlja se zbog kongnitivnih ili fizičkih smetnji (uglavnom demecija ili moždani udar)
- Miješana inkontinencija – najčešća je kombinacija hitne sa stres inkontinencijom ili hitne i stres inkontinencije sa funkcijskom
Inkontinencija se javlja u svakoj dobi, ali učestalija je u starijih osoba, te u žena više nego u muškaraca. No neovisno o dobi i spolu ona narušava kvalitetu života i treba joj pridati dostojnu pažnju jer može ukazivati na ozbiljne zdravstvene probleme.
Jedan od uzroka pojave inkontinencije je i kronična bol. Kako je uzrok kronične boli, upala i ozljeda, te oštećenje živaca, svakako se preporuča liječenje uzroka same kronične boli koja je pridonijela dodatnim dijagnozama poput anksioznosti, depresije, inkontinencije. Ako pogledamo uzroke inkontinencije i kronične boli, mnogi su zajednički (ozljede i/ili oštećenje živaca, poremećaji mentalnog stanja i slično). Dakle, uzroci su zajednički pa će se uklanjanjem istih dobiti povoljan ishod u obje dijagnoze.
Ukoliko je uzrok pojave inkontinencije kronična bol, liječenje se provodi ujedinjeno sa liječenjem kronične boli, farmakološkim i/ili nefarmakološkim metodama.
Liječenje ovisi o vrsti inkontinencije,težini simptoma i uzroku inkontinencije , a najćešće predstavlja kombinaciju više tretmana. Korisno je vježbanje mjehura (sastoji se u odgađanju odlaska u toalet kad dobijete nagon za mokrenjem, počinje se s odgodom od 10 minuta, a cilj je odlazak u toalet svaka 2-4 sata). Također, korisnim se pokazalo izbjegavanje kisele hrane, alkohola i kofeina. Nadalje, liječenje se može provoditi fizikalonom terapijom (Kegelove vježbe, električna stimulacija), lijekovima (antikolinergici su učinkoviti kod hitne inkontinecije, antidepresivi, setin i slično), kao pomoć u liječenju mogu se koristiti medicinska pomagala, a kada drugi tretmani ne pomažu pribjegava se operacijama (remenski postupak, umjetni sfinkter).
Kod pojave inkontinencije, najvažnije je otkriti uzrok te započeti liječenje, a za poboljšanje kvalitete života treba koristiti dostupne preparate i pomagala.
Reference:
- Hunskaar s, Burgio k, Diokno A. Epidemiology and natural history of urinary incontinence in women. Urology 2003;62:16-23
- Fowler CJ. Investigation of theneurogenetic bladder. J Neurol Neurosurg Psych 1996;60:6.
- Hauser W, Sarzi-Puttini O, Fitzcharles MA. Fibromyalgia syndrome: under-over and misdiagnosis.Clin Exp Rheumatol 2019;37:90-97
