Osobe koje su tjelesno aktivne oko 7 sati tjedno imaju 40 % manji rizik od nastupa rane smrti za razliku od onih koji su aktivni manje od 30 minuta tjedno.
Na duljinu životnog vijeka svake osobe utječu: nasljedni (genetski) faktori, spol osobe, uvjeti okoline u kojoj osoba živi (klima, zagađenost zraka), prehrana i prehrambene navike i učestalost tjelesne aktivnosti (na primjer: 10 000 koraka dnevno smanjuje rizik za razvoj srčanih bolesti i to za 18 % kod muškaraca i 42 % kod žena).1 Osobe koje su tjelesno aktivne oko 7 sati tjedno imaju 40 % manji rizik od nastupa rane smrti za razliku od onih koji su aktivni manje od 30 minuta tjedno.1 Većina ljudi svjesna je činjenice da tjelesna neaktivnost i sjedeći način života dovode do nakupljanja masnog tkiva i pretilosti. No, vrlo je važno upoznati populaciju i sa ostalim, vrlo ključnim pozitivnim učincima tjelesne aktivnosti za zdravstveni status pojedinca.2
U životu i radu ljudi važno je tjelesno vježbanje jer pozitivno utječe na zdravlje i na cjelokupan antropološki status čovjeka. Aktivan život pruža mnoge društvene i psihološke koristi, a aktivne osobe pokazuju bolje fizičko i psihičko zdravlje i imaju bolju kvalitetu života. Danas se ljudi ne kreću dovoljno i često pasivno provode vrijeme služeći se raznom informatičkom i drugom tehnologijom. Gotovo ne postoji antropološko obilježje na koje nije moguće utjecati tjelesnim aktivnostima, a promjene koje se događaju uvijek su pozitivne ako se aktivnosti pravilno provode.3
Pravilnim tjelesnim vježbanjem događaju se strukturalne promjene i utječe se na pravilno i lijepo držanje tijela, skladan razvoj mišića i kontrolu potkožnog masnog tkiva. Kako bi se organizam razvijao i održavao svoje funkcionalne sposobnosti, bitno je primjenjivati raznoliku i hranjivu prehranu te provoditi povećanu tjelesnu aktivnost. Tjelesno vježbanje mijenja razinu osobina i sposobnosti pa je važno ostvariti pozitivan odnos i navike prema tjelovježbi.3 Tjelovježba, uz pomoć fizioloških i psiholoških mehanizama, dovodi do povećanja raspoloženja kod pojedinca. Najistaknutiji fiziološki mehanizmi su seratonergička i dopaminergička hipoteza, odnosno teorije neurotransmitera koji se pojačano luče za vrijeme tjelovježbe, a smanjeno u stanjima depresije i anksioznosti. Obzirom da fiziološki mehanizmi nisu sveobuhvatni, pozitivan utjecaj tjelovježbe na raspoloženje objašnjava se uz pomoć psiholoških mehanizama. Tako način na koji osoba doživljava tjelovježbu uvelike određuje hoće li ju smatrati poželjnom i dobrom ili će od nje odustati.4
Postoje različiti tipovi treninga i tjelesne aktivnosti, a svaki je od njih zadužen za poboljšanje zdravlja, to jest tjelesnog, psihičkog i socijalnog stanja čovjeka. Neki od treninga koji najviše na to utječu te se i najviše prakticiraju su: trening snage i jakosti, aerobni trening, bodybuilding i cross. Svaki tip ima svoje prednosti i nedostatke, no kao rekreativac bilo bi odlično da ih kombinirate kako bi zadovoljili i imali razvijen što veći broj motoričkih sposobnosti, što će dovesti do sveukupnog zadovoljstva i većeg samopouzdanja.5
- Mrzljak, V. Priručnik za osposobljavanje osobe za njegovatelja/icu starijih, nemoćnih i/ili potrebitih osoba. Učilište Piramida znanja. Donja Stubica. 2022.
- https://hrcak.srce.hr/157099, pristupljeno 9. kolovoza 2022.
- https://repozitorij.unipu.hr/en/islandora/object/unipu:1659, pristupljeno 10. kolovoza 2022.
- https://repozitorij.ffos.hr/islandora/object/ffos:577, pristupljeno 10. kolovoza 2022.
- https://planet.hr/zdravlje-i-prehrana/tipovi-treninga-tjelesne-aktivnosti/?cn-reloaded=1, pristupljeno 10. kolovoza 2022.
