Što stručnjaci kažu o preddijabetesu?

Preddijabetes (granični dijabetes) stanje je koje nastaje kad je u krvi veća razina šećera nego što je uobičajeno, ali nedovoljno visoka da bi se osobi dijagnosticirao dijabetes tipa 2. No, ako osoba ima preddijabetes, veći su izgledi da će razviti dijabetes tipa 2¹. Oko 84 milijuna ljudi u SAD-u starijih od dvadeset godina ima preddijabetes, no od toga ih 90 % i nije svjesno da ga ima.

Prema istraživanju, osobe s preddijabetesom imaju znatno veće izglede doživjeti srčani udar, moždani udar ili drugi veći kardiovaskularni za život opasan događaj u usporedbi s ljudima koji imaju normalnu razinu šećera u krvi². Preddijabetes nema nikakvih simptoma, zato ako osoba počne razvijati neke od simptoma dijabetesa tipa 2, znači da ga je vjerojatno već razvila. Osoba može imati preddijabetes godinama bez ikakvih simptoma, no postoje neki znakovi koji mogu upućivati na to da nešto nije u redu i da osoba treba posjetiti doktora, npr. povećana žeđ, učestalije mokrenje, zamućen vid i znatno veći umor nakon manjih aktivnosti³.

Točan uzrok nastanka preddijabetesa nije poznat, no dokazano je da važnu ulogu imaju genetika te manjak tjelesne aktivnosti, pretilost, nedovoljna količina sna, visok kolesterol i dob (nakon 45 godina veća mogućnost razvoja preddijabetesa).

Ako osoba sumnja na pojavu preddijabetesa, potrebno je obaviti neke od sljedećih testova kako bi se utvrdila dijagnoza⁴:

Ispitivanje glukoze krvi natašte – uzorak krvi uzima se nakon što osoba nije jela najmanje osam sati ili tijekom noći: manje od 100 mg/dL(5,6 mmol/L) je normalno, od 100 do 125 mg/dl (5,6 – 6,9 mmol/L) je preddijabetes, a sve više od toga je dijabetes
Test glikoziliranog hemoglobina (HbA1c test) – određeni uvjeti mogu učiniti HbA1c test netočnim (trudnoća, neobičan oblik hemoglobina…)
Oralni test opterećenja glukozom – test se uglavnom koristi tijekom trudnoće. Manje od 140 mg/dl (7,8 mmol/L) je normalno, od 140 do 199 (7,8 mmol/L – 11,0 mmol/L) je prediabetes, a više od 200 mg/dl (11,1 mmol/L) upućuje na dijabetes.

Testiranje na preddijabetes preporučuje se kod pretile djece u što ranijoj dobi kako bi se na vrijeme prepoznale mogućnosti razvitka dijabetesa tipa 2 te da se pripremi roditelje i djecu na neizbježnu dijagnozu i uputi ih u moguće probleme i kako ih riješiti⁴. Bez liječenja, uz dijabetes tipa 2, preddijabetes može prouzročiti ozbiljne probleme uključujući: sljepoću, bolest bubrega, dijabetičko stopalo i kao posljedica amputaciju donjih ekstremiteta itd.³. Nakon što je osobi dijagnosticiran preddijabetes, često se smatra da nema povratka na staro i da je sljedeći korak dijabetes, no to nije točno. Uz male promjene u prehrani i načinu života, može se smanjiti razina šećera u krvi te takvo stanje i zadržati.

Promjene u svrhu rješavanja preddijabetesa:

Aktivan način života i tjelovježba su nužni. Preporučuje se 30 minuta aerobnog treninga (plivanje, trčanje, vožnja bicikla…) pet puta na tjedan te dva puta u tjednu trening snage.
Prestanak pušenja! Ljudi koji puše imaju od 30 % do 40 % veće izglede razviti dijabetes od onih koji ne puše. Ako osoba nastavi pušiti i konzumirati nikotinske proizvode nakon što su joj dijagnosticirani preddijabetes ili dijabetesa tipa 2, ima veliku mogućnost razvoja teških komplikacija kao što su bolesti i zastoj srca ili sljepoća⁵.
Uravnotežena prehrana je ključ sprječavanja razvoja preddijabetesa. Stručnjaci preporučuju sljedeći omjer namirnica u svrhu nestanka preddijabetesa: 50 % tanjura ispunjeno povrćem bez škroba (npr. lisnato povrće), 25 % ispunjeno zdravim ugljikohidratima (cjelovite žitarice poput smeđe riže, kvinoje…) i preostalih 25 % nemasnim proteinima (piletina, puretina, riba, tofu…) ⁶.